Upitali su mudrog: Koja je tvoja životna greška? Odgovorio je: Što darovah vrijeme nedostojnima.

Čime lice bakamiš pa si tako nurli čehre? Kojim pomadama i kajalima? Nurli čehra od suza na sedždi, pomade mi abdest zamijenio. Kajal -dever dunya obojio. Musibet me o sebi zabavio. Allah me od teškog kraja izbavio. Ko i svakog onog ko dunjaluk srcem nije prigrlio. Sijede vlasi sakrila šamija umorno srce sakrio osmijeh i…

Nastavi čitanje →

Uvijek je opasno kad se mala pamet dokopa velike teme. :D Mir s vama dobri, pošteni i pametni svijete. Dobro vam jutro a još bolji dan.

Kako vrijeme prolazi… i kako starim, čini mi se sve više zaboravljam. Tješim se činjenicom da inteligentni ljudi zaboravljaju pa mi bude lakše. U jedvite jade se sjetih koji username sam koristila za blog nakon što su me uljezi upozorili da ne pišem svašta o akademskim veličanama iz Hercegovine. Iz poštovanja sam taj post uklonila…

Nastavi čitanje →

Sumorno, kišno jutro. Vjetar raznosi, kida i ruši sve što je samo na oko bilo stabilno, čvrsto… a ono lako, se prepušta bez ikakvog zvuka, loma… Vjetar ga nosi s jedne, na drugu stranu… Juče je baš bilo toplo. Ne podnose kosti starih ove nagle promjene tek tako. A ni onih mlađih, ali oboljelih. Volim…

Nastavi čitanje →

Svi smo mi djeca, s posebnim potrebama… nekom treba medicinski tretman, nekom psiholog, a nekome ljubav…

Jutros sam razgovarala s njom. I postidjela se pred njenom ustrajnošću, saburom, ponosom i zadovoljstvom sa onim čime ju je Allah počastio i iskušao. Kaže u kreditima je ogronmnim, cijela njena plata ide za liječenje njene kćerke, ne da reći da joj je kćerka bolesna. Halali, pogriješila si, moja kćerka nije bolesna, samo ide u…

Nastavi čitanje →

trebalo bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim… vlastitim srcem

Ako nije problem, sad bih da spavam… Poštovani strahovi, cijenjene utvare prošlosti, nedovršene priče, neizvjesnosti, bolu… Nemojte me shvatiti pogrešno, al’ ja bih sad malo da samujem. Tihujem. Suviše ste bučni. Govorite istovremeno, lupate vratima u mojoj glavi, smetate mojoj uspavanci … Svaku moju tišinu ispunjavate bukom bez zvuka i nota, bez riječi i ritma…….

Nastavi čitanje →

Udarac po udarac… i olupina od čovjeka… i ništa… samo muk…

Zasmeta istina ljudima, jah moj brate… iz poštovanja prema svemu, prema svakoj napisanoj riječi, postignutom u dosadašnjem životu, izbrisala sam dio priče o ešekiji. I neka sam. Ima ljudi koji bi prodali dušu vragu za lijepo mišljenje drugih o sebi. Mislim, mogu se ja mirisati koliko hoću, šta vrijedi ako mi duša tukne… i mogu…

Nastavi čitanje →

Po kojoj ptici ja tebi haber da pošaljem , kad oko mene svuda tvoje su uhode…

Od kad te znam, uvijek je tako. Sve moje ti nije dovoljno dobro, sve moje je protiv tebe, sav svijet je protiv tebe. Dobijes haber od hudhuda, od petog desetog, kazes …ili sam bar pokušala… A ne shvataš da te niko neće voljeti onako kako ti zamišljaš ljubav ili barem ja neću. Poslije tebe moje…

Nastavi čitanje →