Nered moje slobode

Sunce koje nosimo u mislima je najvažnije. Pustite ga da sija... ma koliko oblačno bilo...

23.06.2018.

Uvijek je opasno kad se mala pamet dokopa velike teme. :D Mir s vama dobri, pošteni i pametni svijete. Dobro vam jutro a još bolji dan.

Kako vrijeme prolazi... i kako starim, čini mi se sve više zaboravljam. Tješim se činjenicom da inteligentni ljudi zaboravljaju pa mi bude lakše. U jedvite jade se sjetih koji username sam koristila za blog nakon što su me uljezi upozorili da ne pišem svašta o akademskim veličanama iz Hercegovine. Iz poštovanja sam taj post uklonila ali sačuvala napisan, za svaki slučaj... Elem... Dobila sam poziv od čelnih ljudi jedne stranke da se kandidujem na predstojećim izborima za Federalnu listu ili Kantonalnu, koju želim. Koliko su me ubijedili da sam baš ja kapacitet i potencijal koji bi stranci mogao obezbijediti siguran ulazak u kantonalu ili drzavnu vlast. Da ne znam sebe povjerovala bi im. Uglavnom, pristala sam. Smiješno mi samo kad ja, žensko, od dva metra i sto kila(napisah sto kila namjerno, da me se kane muškarci, jer ko bi hranio ženu od sto kila) :D progovorim, sve muško hrabro i u sebe sigurno, zašuti :D Nemam nekih očekivanja od stranke niti od izbora, posao imam i bez njih, a nemam šta izgubiti. Šanse su mi pola/pola. I da prođem i da ne prođem. Istina je da njima treba žensko na listi i da im treba neko ko se ne libi govoriti o stvarnim problemima i ko se ne boji reći istinu makar se o životu radilo. Uglavnom, lijepo mi hrani ego to što me doktori nauka i iskusni ljudi vide zafrkanom, samo da se ne zafkraju. Ili mene, ne daj Bože. Već su počele priče da nije vjeski da se kandidujem na izbore, posebno ne jer sam žena. Muallima. Vjernica. A ja sam kontraš. Kud svi, ja kontra. I u inat hoću sve ono za šta mi kažu da ne bi trebala ić tamo. Volim izazove i upoznavanja drugih ljudi, drugačijih shvatanja od mojih, drugačijih stilova života... Ovog ljeta pašu mi brzi ritmovi, brze vožnje, lud ples, pašu mi i kiše, i slatka kahva, i to što kalim cigaretu na cigaretu. Paše mi i što starim, udišem punim plućima svaki trenutak kao da mi je posljednji. Nikad se nisam osjećala bolje u svojoj koži, nikad nisam bila sretnija i zadovoljnija sa svakim segmentom svojega života. Elhamdulillah. Uvjerih se da zaista poslije muke je last. Elhamudlillah. Svjesna, da kao što kišu prati sunce, i sunce kišu, uživam maksimalno u svakoj novoj zori, mirisu ruža, u svemu što život čini smislenijim a na šta su mnogi ljudi zaboravili. Život je igra. Ja se napokon zabavljam i uživam, igrajuć se. Idem plesati uz muziku za koju će duhovne kadije reći da mi ne pristaje uz frizuru. I da sam izrod. Da sam mimo svita.




Stariji postovi